"Bilo je to jednom davno..."

Objavljeno 25.01.2013. | Dobna skupina: 0-1, 1-3, 3-7, 7+

Univerzalna formula kojom počinju dječje bajke "Bilo je to jednom davno..." već od početka upućuje na to da je sve što će se pričati u bajci davna prošlost.

Ta rečenica predstavlja odre­đenu formulu koja, kao prvo, prenosi dijete u situaciju u kojoj se priča odvijala. A tu se ne radi samo o tome da dijete asocira nešto što je čulo i što je prošlo s nečim što je doživljeno, nego da asocira i nešto što nije viđeno i što se više neće moći vidjeti: prisutnost roditelja ili osoba koje zaštićuju dijete u trenutku kad ono doživljava odvajanje od tih osoba.

U tom odnosu između viđenog i slušanog postoji povezanost s odnosom "lice u lice" djeteta i njegove majke. I kad majka priča djetetu "Bilo je to jednom..." kao da mu kaže: "Bilo je to jednom kad smo se gledali..." U osobnom iskustvu djeteta priča­nje priče vezano je naime uz predodžbu majčinog lica, premda je postojalo i razdoblje kad tu osobu koja je s njim razgovarala dijete nije vidjelo. To je ta nova situacija u odnosu na vrijeme kad je u svojim prvim igrama s djetetom, u prvim zvučnim ili govornim izmjenama u svoju relaciju s djetetom majke uvodila taj odnos licem u lice. I sada svaki odnos "sa strane" ustupa mjesto onom davnom "licem u lice".

Formula "bijaše to jed­nom..." povezana je dakle s iskustvom iz ranijeg djetinjstva, tj. iz onog vremena kad su majka i dijete u odnosu licem u lice predstavljali jedinstvo za koje se može reći da je bilo pod domi­nacijom načela ugode. To znači da je to dvojno jedinstvo majka-dijete sa stanovišta novorođenčeta karakterizirala činjenica da su sve njegove potrebe bile redovito zadovoljavane, pod uvjetom njegove najmanje moguće patnje, prijeko potrebne za dobar raz­vitak njegovih psihičkih funkcija, a to je radila osoba koja brine o njemu i koja je najčešće njegova majka.

Bajci ponekad prethodi dugačak uvod, naizgled nesuvisao i bez ikakvog pravog smisla.

"Bilo je to davno..." isto je kao da majka kaže: "Bilo je jednom vrijeme kad si ti čitav bio samo zjenica moga oka, ti si bio u mom pogledu i ja sam bila u tvom, ti si bio ti koji si me načinio majkom i ja koja sam te stvorila djetetom. Mi smo bili jedno, i jedno i drugo, i jedno bez drugoga bili bismo ništa. A sada ću ja otići, ali te neću ostaviti samog, jer ti ostavljam priču. A ni ti mene ne ostavljaš jer ja ne idem prazna od tebe. Ti si mi pružio užitak pričanja te priče, u kojoj sam ja već odrasla, našla u tebi, svom djetetu, nekoga tko mi omogućuje da se osjećam ugodno, da u tebi nađem sve moje zadovoljstvo koje na tren, kao i ti, ostavljam da bi te ujutro opet našla."

Pokušamo li dalje analizirati tu uvodnu rečenicu iz dječje bajke, zapazit ćemo da ta magična formula koja uvodi u svijet mašte mobilizira jedno prošlo iskustvo ("jednom") i prošlost. Povratak tog iskustva iz prošlosti onemogućuje upravo ta ma­gična formula koja, međutim, dopušta da se priča sa svim svojim zabrinjavajućim aspektima dalje odvija. Zbog toga je važno da se s obzirom na sadržaj odmah u početku odredi dovoljna dis­tanca kako bi se u djetetu mogao nesmetano razvijati dvostruki doživljaj: doživljaj ili poistovjećivanje s nekim likovima ili ele­mentima iz bajke, i doživljaj osjećaja distance, tj. da u bajci nije riječ o njemu, već da je to nešto što se nekad dešavalo i što je stvar prošlosti.

Bajci ponekad prethodi dugačak uvod, naizgled nesuvisao i bez ikakvog pravog smisla. Vrijednost takvog "kon­fuznog dijela" je u tome što taj dio uspostavlja razlikovanje između doživljaja i utisaka iz sadašnjosti i onoga što će se dešavati u priči. Takav uvod ima dakle svrhu prijelaza koji če omogućiti distinkciju između budnog stanja i stanja sna. Značenje tog pri­jelaza je u tome da uskladi i uravnoteži one momente u kojima svjesna psihička aktivnost djeteta podržava funkcioniranje dječje psihe na temelju "načela realiteta" (stvarnosti) s momentima kad to načelo stvarnosti počinje u djetetu zakazivati pred uspavljivanjem i kad se u okrilju sna počinju javljati najstrašnije predodžbe oslobođene maštovitošću priče. I kad ne bi bilo tog magičnog uvoda "Bilo je to jednom davno...", dijete ne bi moglo prebaciti svoj strah odvajanja od majke na sadržaj bajke, niti postići ugodu koju očekuje prije nego što utone u san...

Izvor: Svijet dječje psihe, dr. Staniša Nikolić

Autor: Čuvarkuća uredništvo

Registriraj se ili se prijavi i reci nam je li ti ova preporuka bila korisna!

Čuvarkuća ocjenjuje

Na ovome se mjestu nalaze sažeci preporuka uz ocjene uredništva ili stručnjaka.

Napomena
Kad ne bi bilo tog magičnog uvoda "Bilo je to jednom davno...", dijete ne bi moglo prebaciti svoj strah odvajanja od majke na sadržaj bajke, niti postići ugodu koju očekuje prije nego što utone u san...

Čuvarkuća preporučuje

Pogledaj i ovo!

Čuvarkuća na Facebooku

Još iz ove kategorije

marketing

Warning: Unknown: write failed: Disk quota exceeded (122) in Unknown on line 0

Warning: Unknown: Failed to write session data (files). Please verify that the current setting of session.save_path is correct (/tmp) in Unknown on line 0