Djeca uče drukčije od odraslih

Objavljeno 15.03.2015. | Dobna skupina: 0-1, 1-3

Učenje odraslih uglavnom je intelektualno i analitično. Odrasli najčešće započinju posao u glavi, a nakon razmišljanja upotrebljavaju ruke.

 

Dijete počinje čineći, a djelatnost kod njega pokreće razmišljanje

Prvo razmatramo zadatak, promišljamo o najboljem pristupu i nakon toga krećemo u realizaciju. Dijete počinje čineći, a djelatnost kod njega pokreće razmišljanje. Malom djetetu učitelji su stijene, kante za zalijevanje, pijesak, drveni blokovi, čaše i žlice. Dijete uči oponašajući. Njegovo oponašanje uključuje i manje očite aspekte okoline, atmosferu sobe, fizičku i duševnu toplinu i boju. Toj okolini pripadaju i stavovi, osjećaji i integritet odrasle osobe koje dijete upija i koji utječu na njegov razvoj.

Svjesnost male bebe je periferna, ona nije usredištena unutar nje nego pripada svemu što ga okružuje. Tako se malo dijete igra sa svojom dekicom, navlači je preko glave, skida je potežući, proviruje i smije se. Time čini da stvari nestaju i ponovo se pojavljuju. Tek kasnije dolazi trenutak kada počinje doživljavati svijet i sebstvo kao dvije različite biti. S osamnaest mjeseci dijete pruža roditelju žlicu i tren kasnije tetura natrag da je ponovo uzme. Uobičajeno je da se odraslima, naviknutima da se nešto radi s promišljenom namjerom, čini da im je predmet dan zato da ga zadrže.

Igra je djetetov prirodan život, njegov posao i način istraživanja i učenja o svijetu

Međutim, pružanje i ponovo uzimanje žlice za dijete je međusobna razmjena, otvoreni dijalog i dijete time pokazuje sklonost za istinski razgovor. Ako roditelj pokuša usmjeriti tu igru pokvarit će je.

Naizgled monotona igra dvogodišnjaka kada grabi vodu u plastičnu posudu i polijeva je po nogama, pa kad izlije zadnju kap zagrabi još vode i počinje opet i opet ispočetka, zapravo je način na koji dijete uči. Ono istražuje odnos između unutrašnjeg i vanjskog prostora. Takva ritmička ponavljanja doprinose psihološkom razvoju djeteta jer u toj igri njima pojmovi unutra i vani, ja i ne-ja dobivaju na značenju.

U dobi dok se još uvijek gradi tijelo, razvija jezik i stječu prirodne vještine i sposobnosti, igra je za dijete spontano samopoučavanje i ne trebaju mu pravila. Igra je njegov prirodan život, njegov posao i način istraživanja i učenja o svijetu. Ne petljati se, a ipak djetetu posvetiti punu pozornost zahtjeva dosta umješnosti. Treba polaziti od toga da su roditelji tu da djetetu budu uzor, da uoče što dijete trenutačno uči, stvore mu uvjete i pomognu mu, te da osiguraju da se ne nađe u opasnosti. 

Izvor: Zdravo djetinjstvo, John B. Thomson

Autor: Čuvarkuća uredništvo

Registriraj se ili se prijavi i reci nam je li ti ova preporuka bila korisna!

Čuvarkuća preporučuje

Pogledaj i ovo!

Čuvarkuća na Facebooku

Još iz ove kategorije

marketing