Krenimo u školu uspješno!
Početak školske godine ponekad zatekne nespremnima roditelje ili djecu stoga je potrebna pravovremena i pravilna priprema za prve dane u školskim klupama. Za neko dijete je polazak u školu radost dok drugome predstavlja strah zbog suočavanja s nepoznatim.
Mladima treba pomoć roditelja, škole te uže i šire zajednice, kako bi se razvili u zrele i odgovorne osobe koje će korisno pridonijeti društvu cjelini. Prirodno je i razumljivo da roditelji imaju i najveću odgovornost u odgoju djece budući da djeca najveći dio svog vremena provode s njima.
Topla obiteljska atmosfera
povjerenja, dobar roditeljski primjer ponašanja, obostrana
otvorena komunikacija i pomoć roditelja mladima da postanu
samostalni najbolja su prevencija bilo kojeg neprihvatljivog
oblika ponašanja. Razvijanjem pozitivnih stavova prema školi i
učitelju, roditelji će olakšati prilagodbu djeteta na polazak u
školu. Spremnost za školu
Spremnost za školu je kombinacija raznih vještina koje pridonose
školskom uspjehu: socijalna i emocionalna zrelost, dobro tjelesno
zdravlje, jezične i komunikacijske vještine, sposobnost
rješavanja problema i kreativnog razmišljanja te općenito
poznavanje svijeta u kojem dijete živi. Djeca se različito
razvijaju, svako dijete ima svoje jače i slabije strane te nikako
ne treba zaboraviti kako naglasak u radu s djecom treba staviti
upravo na osnaživanje i razvoj jačih strana da bi se dijete
osjećalo sigurno, samopouzdano i sposobno preuzeti nove obaveze.
Savjeti roditeljima
Svako dijete zna da je učenje najzabavnija igra u životu.
Roditelji mogu mnogo pomoći djetetu u prilagodbi i pripremama za
školu pokazujući djeci da ih vole i da će brinuti o njima bez
obzira na to što se dogodi. Djeca koja dobivaju puno pažnje i
ljubavi, zagrljaja, ohrabrenja, spontano napreduju, sigurnija su
u sebe, imaju dobru sliku o sebi, rastu i razvijaju se brže od
emocionalno zanemarene djece. Roditelji neka svakako uključe
dijete u sve aktivnosti oko nabave školskog pribora i knjiga.
Razvijajući pozitivne stavove prema školi i učitelju potiče se
entuzijazam prema učenju, stvaranju, školi… Važno je postaviti
jasna pravila vezana uz učenje i školske obaveze, a razvijanje
radnih navika djece olakšat će se uz poticanje učenja na istom
mjestu i u isto vrijeme. Na radnoj površini i u prostoru
namijenjenom učenju i pisanju ne smiju se nalaziti nepotrebne
stvari koje privlače pažnju djeteta (igračke, TV). Dijete treba
poticati na samostalno rješavanje zadataka, pokazati da imamo
povjerenja u njegove sposobnosti, ali da smo tu za njega ako
treba pomoć.
Uloga učitelja i nastavnika
Polaskom djece u školu i druge važne osobe počinju djelovati na
njihov rast i razvoj. Škola kao ustanova u kojoj se potiče rast i
razvoj osobnosti te oslobađanje potencijala učenika ima središnje
mjesto u životu učenika. Znanstvena istraživanja su pokazala da
su za uspjeh učenika u školi značajni: škola i okruženje, uvjeti
u školi, osobine nastavnika i osobine učenika. Nastavnik u svome
radu može djelovati na pojedine dijelove navedenih procesa što
ovisi o njegovoj stručnoj i osobnoj kompetentnosti i
angažiranosti. Djelujući na vlastite osobine (kognitivnu
spremnost, poticanje viših mentalnih procesa) potiče razvoj istih
kod učenika uz analizu i tijek nastavnog procesa. Intervencijama
unutar razrednog odjela, tijekom nastavnog procesa, pridonosi
kvalitetnijoj interakciji svih sudionika procesa. Sposobnost
učitelja da prihvati svako dijete s njegovim manama i vrlinama
znatno će djelovati na razvoj osobnosti djeteta. Kada je učitelj
empatičan, topao, susretljiv, ima smisao za humor, tada i učenici
postižu bolje rezultate. Poželjne osobine i ponašanja nastavnika
su dosljednost, pozitivnost, emocionalna stabilnost te učinkovita
komunikacija. Potrebno je stvoriti uvjete u kojima će učenici sa
zadovoljstvom dolaziti u školu, učiniti je što manje stresnom,
atmosferu ugodnijom i zanimljivijom, poštivati mišljenje učenika,
njihove emocije i sposobnosti te što kvalitetnije komunicirati.
Posebno važna je redovita suradnja roditelja i učitelja,
predmetnih nastavnika, stručnih suradnika, razrednika u
kontinuiranom praćenju razvoja i napretka učenika.
Učenje nije
mučenje!
Polaskom u školu od djeteta se očekuje da mnogo toga nauči.
Zadatak škole danas je naučiti učenika kako učiti, a ne što
učiti. Svaki učenik ima svoj stil učenja (kinestetičko,
auditivno, vizualno). Našem mozgu najviše odgovara
interdisciplinarno učenje u stvarnom životu. Stjecanje znanja
uključuje složene spoznajne procese, percepciju, komunikaciju,
učenje te zaključivanje i mišljenje kao najviši psihički proces
kojim se povezuju različiti sadržaji. Posebno je važno pri
polasku u školu primjenjivati odgojno-obrazovne strategije koje
će olakšati učenicima razdoblje međusobnog upoznavanja,
formiranje razrednog ozračja, upoznavanje kulture škole te
postupno preuzimanje obveza i formiranje radnih navika.
Podučavanje mora biti fleksibilan i dinamičan proces usklađen sa
zahtjevima prostora i vremena. Preduvjet uspješnog podučavanja je
razumijevanje individualnih razlika među učenicima i
prepoznavanje njihovih potreba.
Često se polaskom u školu dijete po prvi puta susreće s
neuspjehom. Školski je neuspjeh uvjetovan, kako sposobnostima
djeteta, tako i okolnostima u kojima se ostvaruje. Poteškoće s
kojima se učitelji susreću u nastavi su: emocionalna i socijalna
nezrelost učenika, nedostatak radne discipline, neujednačeno
predznanje, nedovoljno razvijena fina motorika i nedostatak
praktičnih sposobnosti. Ako se neuspjeh odrazi kroz loše ocjene
dijete može jako patiti i izgubiti motiv za svaki školski rad.
Kod manje djece tada se mogu javiti reaktivna stanja na polazak u
školu kao što su mučnine, glavobolje, mokrenje u krevet, mucanje,
povučenost i slično. Stariji učenici češće postaju agresivni,
neposlušni, bježe iz škole i razvijaju neprihvatljive oblike
socijalnog ponašanja te se tako pokušavaju nametnuti okolini.
Dobra suradnja između roditelja, učitelja i stručnih suradnika
škole, kao i međusobna dostupnost te brz i pouzdan protok
informacija, omogućit će prevenciju nepoželjnih oblika ponašanja,
ali i uspješno rješavanje već nastalih problema. Upravo je ta
dragocjena suradnja roditelja i učitelja trajna investicija u
međusobno upoznavanje, stvaranje povjerenja, utvrđivanje
zajedničkih potreba i ciljeva, dogovaranje budućih aktivnosti i
načina suradnje te je presudno važna za normalan, zdrav i
bezbrižan razvoj djeteta.
Programi potpore
Različiti programi potpore i pomoći djeci i roditeljima
organizirani su i izvan škole u sklopu centara, savjetovališta,
udruga, društva pružaju usluge koje pomažu unaprjeđenju odnosa
unutar obitelji i u zajednici te kvaliteti života pojedinaca,
obitelji i grupa. Kroz programe individualnog i grupnog
savjetovanja, terapiju i psihosocijalne tretmane, radionice,
predavanja, treninge komunikacijskih vještina pružaju se
različiti oblici usluga obitelji u zajednici.
Učenje ponekad nije lagan niti ugodan proces. Škola treba biti
usmjerena na učenika i razvoj njegovih sposobnosti odnosno "škola
ne smije disciplinirati nego kreativno, prometejski rasplamsati"
(pedagog Vlatko Previšić)!
Izvor: www.stampar.hr, Tekst pripremila:
Marija Škes, mag. educ. rehab., voditeljica Odsjeka za zdrave
stilove života
