Mamin dnevnik: dijete - komada 1, 2 ili više

Objavljeno 19.10.2011. | Dobna skupina: Još nema dijete, Prije poroda, 0-1, 1-3, 3-7, 7+

Jedna od omiljenih izreka moga oca jest: "Jedno dijete premalo, dvoje previše". Koja je vaša idealna mjera roditeljstva?

Deset godina je respektabilna brojka, naročito ako govorimo o razmaku između dvije trudnoće. Mišljenja ljudi se razlikuju, ali ako ćemo iskreno, većina i dalje zagovara devizu “najbolje je odraditi djecu u što kraćem razmaku, da se više vole, da su si bliži, da su vršnjaci, a i roditeljima je tako lakše.” A jedno od najdražih pitanja mi je u ovih deset godina bilo “A kad ćete drugo?!” Moj omiljen odgovor je bio “Kad vi “napravite” prvo!” :)

Kakva već jesam, kontrašica po vokaciji, uvijek sam se protivila takvom stavu. Zašto je tako praktičnije? Zar je svima tako lakše? Zar je bitno kad rodiš prvo a kad drugo ili neko slijedeće dijete? Stava sam da je to sasvim osobna odluka, stav i mišljenje. Da, praktičnije je “odraditi” sve te beba teme u kraćem periodu, par godina strke sa malim bebačima, a kasnije odrastu i sve je lakše. Mnogi kažu “kad napraviš veliku razliku, onda si cijeli život u pelenama.” ?!? Meni to tako ne izgleda. Ja sam svome prvorođencu pružila 10 godina posvećenosti samo njemu, omogućila mu sve ono što je bilo u mojim okvirima mogućnosti, i nikad nisam požalila što nisam paralelno s njime stvorila još jedan mali život. Ne kažem da takva odluka ne bi bila lijepa i plemenita za moje prvo dijete, koje bi se u tom slučaju imalo s nekim igrati, dijeliti radost odrastanja. Ali gledam istovremeno roditelje sa dvoje ili više male djece, meni se to čini naprosto prekaotično. Dvoje malih vrabaca koji istovremeno traže jednaku brigu. Mnogi će reći, imaš dvoje malih, pa odmah rješavaš dvoje u hodu. Da, ali to meni izgleda kao da imaš malu biljčicu, koja tek počinje život i kojoj treba sva tvoja posvećenost, a onda se pojavi još manja biljčica koja također želi i treba sve ono što treba i prva biljčica. Oduvijek sam znala da ja to ne bih mogla kvalitetno izgurati.

Ali gledam roditelje s dvoje ili više male djece, meni se to čini naprosto prekaotično. Dvoje malih vrabaca koji istovremeno traže jednaku brigu. Meni izgleda kao da imaš malu biljčicu, koja tek počinje život i kojoj treba sva tvoja posvećenost, a onda se pojavi još manja biljčica koja također želi i treba sve ono što treba i prva biljčica

Sigurna sam da je tu mnogo faktora u igri: zrelost, financijske mogućnosti, želja  za imanjem dvoje male djece jedno za drugim. Svatko o tome odlučuje sam i ono što želim reći jest da pravila nema. U toj odluci sudjeluje više faktora – dob roditelja kada se rađa prvo dijete, materijalna situiranost i ponajprije želja za imanjem više djece u kratkom roku.

Zaista sam se potrudila “na terenu” ispitati tu tematiku. Zapitkivala sam prijatelje, znance, starije i mlađe, one koji su već roditelji, djede, bake, ali i one koji još nisu krenuli u realizaciju roditeljstva. I zaista, mišljenja su razna. Iako, uvijek nekako prevladava mišljenje “bolje sve to odjednom i čim prije “odraditi i izroditi” sve što je u planu. Iako, bratska/sestrinska ljubav nije uvjetovana razmakom u godinama, u to sam sasvim sigurna. Poznajem ljude koji imaju mali razmak između sebe i brata/sestre, pa ipak nisu bliski, a također poznajem ljude čiji su brat/sestra rođeni u razmaku od 10tak godina, pa su oduvijek bili bliski. Nekako vjerujem da je to više stvar karaktera i nekih životnih situacija, kuda i kako te život baci i nosi, da li ćeš biti jako blizak sa svojim bratom/sestrom ili ćeš biti s njime/njome u sasvim površnom odnosu.

Pitanje jedinac ili više djece – meni također jako zanimljiva tema. Na jednaki način sam ju istražila tehnikom intervjuiranja poznanika. I ne mogu reći da su jedinci nesretni i nezadovoljni. Većina ih je vrlo čvrstih karaktera, ispunjeni i sretni ljudi, koji ne pate što su bili i ostali jedinci. Kako je rekla jedna moja prijateljica – ne znam za drugo, ovo je jedini način kojeg poznajem, i ništa mi ne nedostaje. Jedno novo istraživanje je također pobilo činjenicu da su jedinci razmaženi i neprilagođeni ljudi, samo zato jer su bili obasipani prevelikom pažnjom. Naprotiv, dokazano je da su uglavnom napredniji jer im se roditelji mogu i fizički i psihički više posvetiti, da su širih interesa od malena jer su doživjeli više iskustava. Sigurno su zakinuti za bratsko-sestrinsku ljubav, ali istovremeno imaju dobro razvijenu socijalnu inteligenciju, jer su naučili kako se sam “probijati” kroz život.

Stava sam da svatko odlučuje sam o tome kada i kako donijeti dijete na svijet. Jedna sam od onih koji su bili u potpunom neznanju što znače djeca i kakvo veselje donose na svijet. Iskreno, djeca me uopće nisu zanimala. Roditeljstvo me zateklo u mladim godinama, kada mi iskreno takvo što nije bilo ni na kraj pameti. Ali sam postala najsretnija osoba na svijetu kada sam po prvi puta primila to malo biće u svoje ruke. Plakala sam od sreće i blaženstva kao nikada do tada. Ginekolog na porodu je rekao: “Prava mama” i potapšao me po ramenu, a ja sam lila suze radosnice i osjećala se najblaženije moguće, nikad prije i nikad poslije nisam osjetila takav ushit i sreću. Vjerujem da će se feeling ponoviti i ovaj put.

Volite svoj život i volite svoju djecu, nebitno koliko ih imali, da li su mali ili veliki. I iako mnogi kažu “Money makes the world go around”, ipak mislim da su to djeca, a ne novac. Bez djece nema okretanja svijeta. Od njih sve počinje, zar ne?

Autor: Martina Dumić Balvan

1 korisnik je označio ovu preporuku kao korisnu.

Čuvarkuća preporučuje

Pogledaj i ovo!

Čuvarkuća na Facebooku

Još iz ove kategorije

marketing