Mamina priča: mogu li konji letjeti?

Objavljeno 25.10.2011. | Dobna skupina: Još nema dijete, Prije poroda, 0-1, 1-3, 3-7, 7+

Moje dijete jako voli konje. Sve redom. Krilate, rogate, teglece, skakace, trkace... I tesko pronalazimo nove price koje bi citale, pa sam odlucila sama napisati jednu. samo zbog nje :)

Na velikoj livadi pored šumice, živjelo je krdo konja. Neki od njih bili su smeđi, neki crni, neki bijeli. Neki su imali točkice, neki puno grive. Jedni su bili mali, drugi veliki. Ždrijepci Aurora i Almonito živjeli su u tom velikom krdu. Svaki od njih ima svog prijatelja čovjeka. Aurora ima prijateljicu Taru, djevojčicu koja jako voli konje i svaki dan odlazi posjetiti cijelo krdo, ali najviše se zabavlja sa svojom Aurorom. Tara mora svakoga dana obići kobilu Auroru, pričati joj, maziti, odvoditi je u šetnje, jahati i hraniti ju. Ako Tara ne dođe, Aurora bude tužna. Tara je dobra djevojčica pa svakoga dana obilazi cijelo krdo i svima donosi mrkve i jabuke.
Aurora i Almonito svakoga su dana zajedno odlazili u šetnje i pasli na livadi. Svi ostali konji u krdu bili su veliki pa se često nisu htjeli s njima igrati. Zato su Aurora i Almonito postali najbolji prijatelji.
Jednoga dana dok se Aurora igrala na potoku, Almonito je otišao istraživati šumu. Veselo bi pozdravio svakog leptira i pokušavao visoko skočiti kako bi zajedno s leptirom poletio.

Almonito je još ždrijebe i nije znao da su za letenje potrebna krila. Kada je pitao svoju mamu Arven zašto on ne može letjeti s leptirima, mama mu je objasnila da bi morao imati krila da bi mogao letjeti i biti puno manji. Almonito nije znao što je njegova mama mislila, jer u krdu je on bio najmanji konj. Aurora se složila s njim – oni su najmanji konji u krdu i sigurno bi mogli letjeti. Odlučili su otići daleko daleko u šumu i pokušati letjeti. Dugo su hodali, pasli travu, igrali se i veselo skakutali. A onda su došli do velike livade na kojoj nikada prije nisu bili. Tamo su odlučili pokušati poletjeti. Prvo su trčali najbrže što su mogli, a onda skočili. Ali nije bio uspjeha. Niti jedno od njih dvoje nije uspjelo poletjeti. Tužno su sjeli ispod jednog drveta kako bi se odmorili. I taman kad su htjeli krenuti kući, ispred njih se pojavio jednorog.

Srebrni konj, sa rozim krilima i kopitima i rozom razigranom grivom prišao je malim ždrijepcima. Pozdravio ih je njištanjem i pozvao ih na igranje. Aurora i Almonito bili su zadivljeni jednorogom. Rado su se s njim igrali, trčali po livadi, a onda su ga pitali tko je on i kako on to može letjeti.

-       Ja sam jednorog, ime mi je Roza. Živim u dubokoj zelenoj šumi u blizini jednog jezera u kojem se gledamo. Mi čuvamo ulaz u vilinsko kraljevstvo i družimo se samo sa dobrim bićima poput vila i vilenjaka. Kad smo maleni mi smo zlatne boje,  a kako rastemo postajemo srebrni. Dobre vile moja su krila, kopita i grivu obojale u rozo. Zato me zovu Roza.

Aurora i Almonito bili su oduševljeni Rozom i htjeli su saznati više. – Zašto imaš samo jedan rog – pitala je Aurora.

- Rog je čaroban. Jedne večeri sve životinje u našoj zemlji okupile su se oko jezera čija je voda bila otrovana i nisu je mogle piti. Tada je došao jednorog, zaronio svoj rog u vodu i ona je postala čista pa su je životinje opet mogle piti. Mi smo spoj ljepote, snage i čarolije – rekla je Roza. Almonito ju je upitao što radi ovdje, na njihovoj livadi. Roza je rekla da ih je došla posjetiti zato što su dobri i zato što im je htjela pokazati da postoje konji koji mogu letjeti. Ona ih ne može naučiti letjeti ali im može na trenutak dati malo čarolije i pokazati im kako zemlja izgleda iz zraka. Aurora i Almonito su oduševljeno pristali. Roza ih je dodirnula svojim rogom i dva su ždrijepca odjednom počela letjeti. Letjeli su iznad livade, gledali srne i jelene u šumi. Vidjeli su zečića kako skakuče po livadi. Vidjeli su svoje krdo kako pase. I pokušavali su ih dozvati kako bi ih vidjeli da lete, ali svi su bili zauzeti jer su tražili finu travu, a izbjegavajući otrovne biljke. Iz Rozina roga odjednom je počela prštati čarolija. Šarene zvijezdice, mirisne loptice i pucketave bobice širile su se nebom. Pokraj Aurore i Almonita počela se pojavljivati šarena duga, jednako bilještava i mirisna kao i čarolija koja je izlazila iz Rozina roga. Aurora i Almonito pratili su Rozu i zajedno skočili na dugu. Spustili su se niz dugački šareni tobogan i došli u vilinsko kraljevstvo.

Uz svjetlucavu rijeku igrali su se mali vilenjaci. Kraj njih je stajao predivni srebrni jednorog bez krila. Bio je to Rozin tata Silver. Tata Silver izljubio je svoju Rozu tako što su se dodirnuli rogovima. Aurora i Almonito pitali su Rozu kako to da i njen tata nema krila. – Moj tata je jednorog, a mama Pegas, krilati konj. A ja sam Unisus – krilati jednorog. Silver i Roza poveli su Auroru i Almonita da upoznaju sve stanovnike vilinskog kraljevstva. Sreli su i druge jednoroge.

Piro je jednorog crvene dlake i svjetlucavih crvenih očiju, a njegova griva izgleda kao vatra. Kroma je poseban jer je njegova dlaka prepuna šarenih točkica. On je jako dobar i veseli jednorog, a Piro je njihov zaštitnik. On će braniti vilinsko kraljevstvo od zločestih bića.

Aurora i Almonito su se poigrali sa vilama i vilenjacima, popili vode iz svjetlucave rijeke, a onda je bilo vrijeme da krenu kući. Aurora je zatvorila oči i iz njenog roga opet je izašla čarobna duga koja je dva ždrijepca vratila kući. Opet su se našli na svojoj livadi i začuli mamin glas kako ih doziva. Brzo su otrčali ispričati svom krdu sve što su doživjeli i da neki konji doista mogu letjeti poput leptira.

Autor: Jasmina Franjic

1 korisnik je označio ovu preporuku kao korisnu.

Čuvarkuća na Facebooku

Još iz ove kategorije


Warning: Unknown: write failed: Disk quota exceeded (122) in Unknown on line 0

Warning: Unknown: Failed to write session data (files). Please verify that the current setting of session.save_path is correct (/tmp) in Unknown on line 0