Moje dijete i sport
Mama sam dvogodišnjeg palčića rođenog 80 dana prije termina. Od početka nam je bilo jasno da ćemo morati raditi s Lovrom kako bi stigao svoje vršnjake, ali to uopće nije predstavljalo problem.
Cijeli zivot se bavim sportom,
aktivno ili rekreativno i suprug također, pa je vježbanje bila
najbolja igra.
Krenuli smo s malim zadacima koje je, kao i ove veće, bez
problema savladavao. Uvijek sam govorila kako ću s 3 godine svoje
dijete upisati na gimnastiku zbog koordinacije i kasnije na
plivanje radi razvijanja svih mišića. Malo ću to pomaknuti, ipak
mislim da ne treba forsirati, pogotovo nedonošče.
Ali da je Lovro super, je, čučanj, skok, sklek (na njegov način), trčanje, hodanje na rukama, vožnja bicikla.... ništa Lovri nije problem. Nadam se da će se cijeli život baviti sportom jer je on jako bitan za razvijanje samopouzdanja, djeca već jako rano kroz sport uče red i disciplinu, samostalniji su i naravno zdraviji.
Sad idemo u igraonicu 2 puta tjedno i nikad ne izostajemo. Tamo ima pola sata sporta koji obožava pa se nadam da će tako i ostati. Još ne znam što me čeka i u kojem će se sportu Lovro pronaći, ali znam da ću sve napraviti kako bi trenirao što želi i biti prisutna kod svih njegovih pobjeda i poraza.
