Poremećaji spavanja

Objavljeno 20.08.2016. | Dobna skupina: 0-1, 1-3, 3-7

Ima li što jednostavnije? Umoran si – legneš i zaspiš. Kada se naspavaš, probudiš se sa smiješkom. Nažalost, nisu svi roditelji te sreće da im djeca lako usnivaju i spavaju cijelu noć.

Ima li što jednostavnije? Umoran si – legneš i zaspiš. Kada se naspavaš, probudiš se sa smiješkom. Nažalost, nisu svi roditelji te sreće da im djeca lako usnivaju i spavaju cijelu noć. Većina ih ipak ima određenih poteškoća, a za manji dio roditelja problem nespavanja njihovog djeteta postaje prava noćna mora. I u ovom slučaju vrijede osnovni principi kao i kod smetnji hranjenja i defekacije. Dijete ne treba podcjenjivati – svako dijete može naučiti spavati.

Neverbalne poruke trebaju biti jasne i čvrste. Treba iskopčati “prekidač” koji djeca znaju tako predano godinama koristiti dovodeći nerijetko roditelje do granice gdje prestaje roditeljska ljubav

Neverbalne poruke trebaju biti jasne i čvrste. Treba iskopčati “prekidač” koji djeca znaju tako predano godinama koristiti dovodeći nerijetko roditelje do granice gdje prestaje roditeljska ljubav. Najčešće se djeca koja imaju problema sa spavanjem uspavljuju na prsima ili na rukama. Kada zaspu, nastoji ih se potiho smjestiti u njihov krevetić. Ova tipična radnja je u osnovi čista prevara koju dijete drastično kažnjava čim se prvi put probudi. Najčešće se to događa dva sata nakon što prođe prva faza spavanja (bez snova). Tada slijedi kratko buđenje koje ima za cilj provjeriti da li je sve u okolici u redu i potom slijedi nastavak spavanja. Mi se prosječno budimo 7 puta, no većinom se toga ne sjećamo. Tek ako nešto u okolini nije u redu, potpuno se razbudimo. Kada dijete vidi da više nije u naručju majke, u potpunosti se razbudi i počinje glasni protest. Potom, naravno, slijedi nagrada – majčin zagrljaj, topli dodir i hrana.


Iskreno govoreći, nema razloga da se i kod sljedećeg buđenja ponovno ne zaplače i primi nagrada. Površno gledajući, nije za očekivati bilo što loše u ovakvom načinu noćnog spavanja. No ipak, noć po noć polako iscrpljuje snagu roditelja, majka postaje napetija, a dijete sve nemirnije i zahtjevnije. Kada se osjećaj sigurnosti i smirenosti majke istopi, dijete se osjeti ugroženim i pokušava se što jače priviti uz majku. Stalno želi biti na rukama, cendra, nakratko se primiri kada dobije neki novi sadržaj. I ovdje je potreban pošten i samouvjeren pristup djetetu. Kada je vrijeme za spavanje dijete treba položiti u njegov krevetić, nakratko ga umiriti i pozdraviti se te napustiti sobu. U podlozi se nalazi jasna poruka: vrijeme je za spavanje, pospan si, možeš sam zaspati, majka te voli. Ako uslijedi plač, treba suspregnuti emocije (plač djeteta je najjači podražaj), pustiti da potraje 10 minuta i potom se nakratko javiti djetetu. To treba činiti sasvim neutralno, bez “davanja sebe”. To je poruka “Mama je ovdje, nije te napustila, ali ti ostaješ u krevetiću jer je vrijeme za spavanje”. Ako se nastavi plač, treba se javljati u intervalima koji su svaki put duži za po 5 minuta. Nakon par dana, (bolje rečeno noći) dijete će spavati bez poteškoća.

No nerijetko je majčinski instinkt prejak i tada nije moguće, niti je preporučljivo, dosljedno držati se ovih uputa. Kojiput ćemo malo “popustiti” ali nam je cilj jasan – mirna noć. Stoga će majka pristupiti djetetu no pri tome treba uznastojati biti što suzdržanija u komunikaciji i iskazivanju emocija. Općenito je dobro ne intervenirati odmah na prve proteste, ako se dijete susretne s nižom razinom stresa (gladno je, pospano, mokro ili mu je dosadno). Manja zadrška u pristupanju će omogućiti djetetu da razvije vlastite mehanizme obrane od ovih nižih razina stresa i mehanizme samoutjehe. Ako interveniramo odmah, oni će se razviti uz dosta kašnjenja. Čini se da tada i u odrasloj dobi kapacitet nošenja s problemima bude manji. Treba pokušati postupati kao njegovateljica u bolnici, u 3 sata ujutro. Ona će doći do djeteta (ne baš istoga časa), podignut će dijete i s relativno malo emocija nastojati ga primiriti.

Kada je riječ o dojenčetu koje se hrani majčinim mlijekom, majka ga može staviti na prsa no uz što manje drugih lijepih i toplih poruka kao što je maženje, tepanje i slično. I ovdje majka iskazuje manjak spremnosti za komuniciranjem, što bi dijete trebalo osjetiti i nastaviti spokojno spavati. Generacijama, u mnogim obiteljima, prakticiralo se zajedničko spavanje. Ono predstavlja zdravu i sigurnu alternativu dječjim krevetićima. Spavajući uz vas, dijete ima osjećaj topline i zaštićenosti.

Ipak, potrebne su sljedeće mjere predostrožnosti:

  1. podloga na kojoj dijete leži treba biti relativno tvrda, krevet ne smije biti prekomjerno mekan (podloga od perja ili vodeni krevet), dijete ne smije spavati na jastuku;
  2. u krevetu se ne bi smjelo nalaziti previše igračaka, jastuka ili pokrivača
  3. dojenčad ne bi trebala spavati između roditelja ili uz starije dijete, preoručljivo je staviti dijete između majke i zaštićene ograde kreveta (ili zida)
  4. ne spavajte uz dijete ako ste pod utjecajem alkohola ili psihoaktivnih supstanci (uključujući lijekove).

Često se susrećemo s djecom kod koje je sustav razbuđivanja vrlo trom, dijete se nikako ne može razbuditi

U mozgu postoji sustav koji je zadužen za razbuđivanje i drugi za uspavljivanje (“gašenje”). Često se susrećemo s djecom, ali i odraslim osobama, kod kojih je sustav razbuđivanja vrlo trom, dijete se nikako ne može razbuditi (česti problem koji uzrokuje mokrenje noću u krevet), a odrasla osoba ne može početi funkcionirati prije podneva ili tek nakon kave. Kod djece vrlo često postoji i vrlo trom sustav za uspavljivanje. Takva su djeca pospana, cendrava ali se nikako ne mogu opustiti i zaspati. Kod onih s vrlo živahnim sustavom razbuđivanja (obično su to vrlo podražljiva djeca) dolazi do vrlo brzog i potpunog razbuđivanja na mali podražaj. Sva navedena obilježja spavanja su produkt bioloških zbivanja u mozgu (burnih procesa izgradnje i sazrijevanja) i podražaja iz okoline – načina kako i koliko komuniciramo s djetetom. Postoji vrlo široka raznolikost normalnih obrazaca usnivanja, spavanja i razbuđivanja te treba biti oprezan pri donošenju ocjene o smetnjama koje su uzrokovane poremećajem u razvoju.

Autor: dr. Milivoj Jovančević

3 korisnika je označilo ovu preporuku kao korisnu.

Čuvarkuća ocjenjuje

Na ovome se mjestu nalaze sažeci preporuka uz ocjene uredništva ili stručnjaka.

Napomena
Mi se prosječno budimo 7 puta, no većinom se toga ne sjećamo. Tek ako nešto u okolini nije u redu, potpuno se razbudimo.

Pogledaj i ovo!

Čuvarkuća na Facebooku

Još iz ove kategorije

marketing