Prestanak pušenja u dvoje - Zajedno smo jači!

Objavljeno 04.11.2016. | Dobna skupina: Još nema dijete, Prije poroda

"Lako je prestati pušiti. Ja sam prestao stotinu puta." Riječi su to Marka Twaina koje su postale devizom mnogih pušača koji se godinama bore s cigaretama. Ovo je priča o prekidu prijateljstva sa sretnim završetkom.

Koliko je samo metoda prestanka izmišljeno – flasteri, hipnoza, akupunktura...čisto mučenje! Moram priznati, i sama sam bila jedna od tih kojima je prestanak pušenja bio „lak“ preko nekoliko puta, iako bez pomoći gore spomenutih sofisticiranih alata. Nisam bila pušač s nekim zavidnim stažem, ali 10 godina nije malo, zapravo je sasvim dovoljno da prestanak bude jako težak. A onda sam odlučila.
Bila je to kombinacija brojnih faktora – kao prvo financije, budući da su duhanski proizvodi od početka mojeg pušačkog staža poskupjeli i preko 100 %. Zatim zdravlje, ali ne u onom klasičnom smislu zabrinutosti za životni vijek svojih pluća i krvnih žila, jer o takvim stvarima ne razmišljate u srednjim dvadesetima. Išla mi je na živce moja uspuhanost nakon uspona od pet katova i okus krepanog miša kojeg bi osjećala u ustima ujutro bez obzira na sve „superfresh“ zubne paste svijeta. Miris duhana po odjeći da ne spominjem.


Ali najviše od svega, počela sam osjećati da mi činjenica da robujem jednoj tako glupoj stvari kao što je cigareta strašno ide na živce i vjerujem da je to bio ključni momenat u procesu prestanka pušenja. Nakon što sam shvatila da od kutije cigareta koje popušim dnevno uživam u možda dvije ili tri, na njih više nisam gledala kao na magični opuštajući štapić nego na dosadnu napast koje se što prije treba riješiti. Isto tako, znala sam da su mi šanse ako pokušam sama jako male jer toliko je prilika u kojima znam da ću pokleknuti – biće sam trenutka i ne mogu si pomoći. Zato sam razgovarala s dečkom i zajedno smo se odlučili urotiti protiv cigareta. Zajedno smo jači, a i probudio se neki pozitivni inat - nema šanse da ću JA pokleknuti ako ON uspije izdržati.

Naša (a možda i vaša) fora

I tako smo krenuli, stereotipno, od ponedjeljka.

  • Dan prvi – posebno gadan, barem meni. Ma što dan, tjedan! Na njemu ni traga nervozi, a ja grizem. Jedan krivi pogled i plačem, vrištim, smijem se. Sve u sat vremena. Goste koji puše poskrivećki žicam dim. Opet romantiziram cigaretu kao svoju najbolju prijateljicu od koje su me grubo rastavili. Nedostaje mi, oh kako mi nedostaje!
  • Navala suludosti traje nekoliko minuta, nakon čega ponovno sastavljam komadiće svog karaktera i odlučnosti. Ovo ovako neće moći. Trebat će mi neko moćnije sredstvo da bi je nadmudrila, a gdje ćeš boljeg sredstva od mašte. Jednostavnom matematikom izračunala sam da mi cigareta u prosjeku gori pet minuta i da toliko otprilike traje val apstinencijske krize u kojoj ne odgovaram za sebe i svoje postupke, te da to vrijeme moram nekako popuniti da bi si odvratila pažnju od želje za cigaretom. 
  • Cigareta je, ipak, ostala u mome fokusu svo to vrijeme, ali ne upaljena već – nacrtana. Kupila sam olovku i blokić kojeg sam stalno imala pri ruci i svaki put kad bi me uhvatila želja za cigaretom, ja bi je nacrtala i izmislila njenu kratku životnu priču. Nastale su Gospođa Cigareta uz Kavu, Gospođa Cigareta nakon Jela, Gospodin Cigareta iz Dosade i još pokoji živopisni lik. 
  • Tu i tamo, kad bi mi bilo posebno teško, stavila bi to na papir, a onda bi napisala koje sam boljitke  primijetila otkako ne pušim i nekoliko minuta piljenja u taj popis znalo je prilično pomoći. 
  • U rijetkim prigodama kad ništa od toga ne bi pomoglo, napravila bi krug oko zgrade – malo tjelovježbe uvijek je dobrodošlo, a funkcionira i kao odvraćanje pažnje od cigareta.
  • Nakon prvog tjedna sve je bilo lakše. Krize su se prorijedile, inat se probudio i ojačao, ali i dalje se znala voditi tiha borba između mene i njih. Posebno u situacijama koje se inače povezuju s povećanom konzumacijom cigareta – izlasci, koncerti, druženja. Nakon što sam, uz pomoć jedne nezapaljene cigarete koju sam premještala po ustima cijelu noć, uspjela progurati cijeli koncert bez cigarete, znala sam da je pobjeda moja. Pokorene su, stavljene pod kontrolu. Sada sam opet ja gospodar, a ne one. I bio je to odličan osjećaj.
  • Nakon dva mjeseca potpunog nepušenja, jedne sunčane i ugodne nedjelje, došlo mi je da zapalim uz kavu. I jesam. Rekli bi mnogi da sam potpisala poraz, ali ja se ne bi složila. Ulazim u sedmi mjesec nepušenja, a ona jedna cigareta koju zapalim svaka dva - tri tjedna, kad se prepustim užitku kojeg pruža u kombinaciji s dobrim društvom i kavom na suncu (po mogućnosti uz more)  - ona je nekadašnja prijateljica koja se javi u prolazu i ne pada joj napamet zadržavati se, jer zna da je svu moju gostoljubivost istrošila.

Autorica: Daria Validžić

Autor: LadyLike.hr portal

Registriraj se ili se prijavi i reci nam je li ti ova preporuka bila korisna!

Čuvarkuća preporučuje

Pogledaj i ovo!

Čuvarkuća na Facebooku

Još iz ove kategorije

marketing