"Riječi i stvari" ili kako dijete stječe sposobnost stvaranja simbola

Objavljeno 20.11.2016. | Dobna skupina: 0-1, 1-3

S psihičke točke gledišta "riječ" predstavlja funkcionalnu jedinicu govora koja izražava kompleksnu kombinaciju slušnih, vidnih i čulnih utisaka.

Obično razlikujemo četiri sastavna dijela "riječi". To su: "zvučna slika", "vidna slika slova", "pokretna govorna slika" i "pisana govorna slika" kompleksa riječi. Te sastavne elemente riječi usvajamo razvitkom i učenjem jezika. Dijete uči postupno koristiti govor osoba koje ga okružuju na taj način što se trudi proizvesti što sličniju zvučnu sliku onoga što čuje. Tako dijete nauči »da ponavlja«, odnosno da izgovara pojedine riječi poslije neke druge osobe.

Prilikom čitanja dijete počinje "sricati" povezujući vidnu sliku slova s novim zvučnim slikama, što ga podsjećaju na jezične zvukove koje je već upoznalo. "Ponavljajući" zvučne slike koje neposredno prate slova, dijete povezuje određenu zvučnu sliku s odgovarajućim tipom slova. Na taj način ono povezuje i znače­nje prvobitnih jezičnih zvukova i zvučnih slika naučenih u srica­nju, pa se pojavljuju nove riječi. U tom procesu dijete otkriva da njemu već poznate zvučne slike odgovaraju vidnim slikama iz govora. "Pisati" dijete uči tako da reproducira vidnu sliku slova sve do njihove pojave ili slične vidne slike.

Međutim, riječ dobiva svoje pravo značenje tek kada se povezuje uz "predodžbu nekog objekta", što nije ništa drugo do spoznaja da određena stvar postoji. Svojstva te stvari dijete upo­znaje preko osjetnih utisaka što ih od dotičnog objekta prima.

Kad ovdje govorimo o objektu, treba reći da objekt za dijete predstavlja neka osoba ili neka stvar iz njegove okoline, koju ono počinje prepoznavati i identificirati kompleksom riječi. To dalje znači da predodžba riječi dobiva za dijete svoj smisao tek onda kad se povezuje s predodžbom osobe ili stvari. I upravo taj odnos između predodžbe riječi i predodžbe osobe, odnosno stvari dobiva za dijete svoj smisao i svoje značenje. Ono stječe mogućnost da prihvati simbole ili da ih samo stvara, kako bi preko njih prihvatilo ili označilo neku realnu činjenicu pomoću nekog znaka ili neke slike.

Taj psihološki proces simbolizacije predstavlja mogućnost psihičke predodžbe utisaka što ih dijete stvara na temelju svojih zapažanja iz okoline i vlastite mašte, uvjetovanih njegovim pri­rodnim potrebama kao biološkog bića.

Simboli označavaju uvijek osnovne stvari, koje se ne mogu prikazati nijednim drugim načinom osim konvencionalnim zna­kovima što ih svako dijete uči pisanjem ili čitanjem. Tako dijete počinje raspolagati određenim registrom simbola koje koristi u svom misaonom procesu. U toku intelektualnog razvoja dijete usvaja te simbole istodobno sa stjecanjem govora i spontano ih upotrebljava u svojim igrama. Tako, naprimjer, jedan kamenčić može u igri simbolizirati bombon ili novčić.

Izvor: Svijet dječje psihe, dr. Staniša Nikolić

Autor: Čuvarkuća uredništvo

1 korisnik je označio ovu preporuku kao korisnu.

Čuvarkuća ocjenjuje

Na ovome se mjestu nalaze sažeci preporuka uz ocjene uredništva ili stručnjaka.

Ukupni dojam

3

Dijete uči postupno koristiti govor osoba koje ga okružuju na taj način što se trudi proizvesti što sličniju zvučnu sliku onoga što čuje.

Čuvarkuća preporučuje

Pogledaj i ovo!

Čuvarkuća na Facebooku

Još iz ove kategorije

marketing

Warning: Unknown: write failed: Disk quota exceeded (122) in Unknown on line 0

Warning: Unknown: Failed to write session data (files). Please verify that the current setting of session.save_path is correct (/tmp) in Unknown on line 0