Što je Marte Meo metoda?

Objavljeno 23.11.2012. | Dobna skupina: 0-1, 1-3, 3-7, 7+

Čuvarkuća u suradnji s … OMEP Marte Meo – povratak prirodnim metodama rada s djecom ili snaga prošlosti u duhu budućnosti

Sve oko nas tako je jednostavno, a tako složeno. Cijeli svijet oko nas, i ljudi i okruženje zapravo su savršeno logični i jednostavni, samo što mi sami sebi moramo dati priliku uvidjeti to i prihvatiti. Trebali bismo imati više „sluha" jedni za druge, mrvicu više vremena i snage zaustaviti se i reći „stop" ovom užurbanom tempu života.

Jedno divno iskustvo s radionice Udruge odgajatelja odvelo me na vrlo neobičan životni put. Upoznavši gospođu Silviju Philipps Reichherzer, Marte Meo supervizoricu, uistinu sam mnogo profitirala u privatnom i profesionalnom životu. Marte Meo kao prirodni model za poticanje komunikacije i interakcije među ljudima definirao je i usmjerio moj način komunikacije s djecom.

Kao majka jednoipolgodišnjeg djeteta vrlo sam dobro shvatila bit ove metode. Instinktivni način komunikacije s malim djetetom, pun opisivanja, imenovanja i zapažanja zajedničkih situacija prenijela sam i u svoj profesionalni život. Intenzivno sam počela primjenjivati i istraživati novu metodu rada kao odgajatelj među predškolskom djecom. Brzo sam shvatila koliko mi je primjena Marte Meo metode u svakodnevnim situacijama u vrtiću olakšala rad i pospješila komunikaciju. Velik napredak uočila sam u radu s djecom s teškoćama u razvoju te s zahtjevnijom djecom koju kategoriziramo kao djecu s posebnim potrebama.


Ukratko, što je Marte Meo metoda?


Sam Marte Meo program osmislila je gospođa Maria Aartz, razvivši ga na temelju vlastitog iskustva. Njezin je cilj bio ohrabriti ljude da koriste „svoje vlastite snage" za poticanje i unaprijeđivanje razvoja djece. Poticala ih je da optimalno koriste svoje urođene sposobnosti naglašavanjem djetetovih pozitivnih osobina. To je prirodan način poticanja komunikacije kod djece i onih osoba koje imaju teškoće u ostvarivanju kvalitetnih interakcija s drugima. Razvijan je kao način pomaganja roditeljima autistične djece a izgradio se u model za prirodno poboljšanje komunikacijskih vještina osoba svih dobi. Zapravo, to je jedan prirodni mehanizam koji svaki čovjek nosi u sebi, samo što ga razvojem djetetovih komunikacijskih vještina a i samim odrastanjem stavljamo u „drugi plan".

Prirodan način poticanja komunikacije kod djece i onih osoba koje imaju teškoće u ostvarivanju kvalitetnih interakcija s drugima

Kad mislimo da su djeca dovoljno „velika" za samostalno uspostavljane komunikacije i interakcije s okolinom, prepuštamo ih sebi samima. Više ih ne vodimo govoreći, slušajući i surađujući budno u svakom zajedničkom trenutku, tek koristimo upute i naputke za prihvatljivo ponašanje u pojedinim situacijama. Dobro je znati koje je ponašanje društveno prihvatljivo i kako reagirati u pojedinoj situaciji. Kako bi dijete uistinu shvatilo bit naputka koji mu dajemo potrebno je sve to iskumunicirati u konkretnim situacijama i to u prirodnom razvojno podupirećem dijalogu. U ovom obliku komunikacije odrasli je zadužen prirodno opažati i analizirati djetetove potrebe za informacijom te započeti komunikaciju u ritmu koji je u tom razvojnom razdoblju djetetu prihvatljiv.

Osnovnu strukturu prirodnog razvojno podupirećeg dijaloga čine povezivanje kojim odrasli prati radnje djeteta kroz djetetovu igru i stvara zajedničko središte zanimanja; proširivanje i vođenje oko zajedničkog zanimanja gdje ponašanje odraslog poprima velik značaj, i na kraju uzajamno završavanje gdje sudionici dijaloga imaju slobodu završiti interakciju ali tek što je ona uistinu dovršena. U ovom se trenutku od odrasle osobe očekuje da bude dovoljno kompetentna u nastojanju da se dijete ne povuče iz aktivnosti prije dovršavanja započetog.


Kako bi to konkretno izgledalo?
Odrasli promatra igru djeteta. „Dobrim licem", „dobrim tonom", pokretima ruku, kimanjem glavom, glasovima „aha", „da", „gle" potvrđuje i podupire ono što dijete radi.Svojim postupcima povećava samopouzdanje kod djeteta te jača koncentraciju i usmjerava je na nastavak igre.
Nakon svoje akcije odrasla osoba čeka djetetovu reakciju. Aktivno promatra što dijete čini u nastavku igre. Tim aktivnim čekanjem dijete dobiva vremena i prostora za unutarnjim procesuiranjem informacija (sređivanje misli i dojmova). Svojim čekanjem odrasli iskazuje poštovanje prema djetetu te još uvijek pozitivno utječe na razvoj samopouzdanja i pozitivne slike o sebi.

Kad dijete verbalno ili neverbalno uključi odraslog u svoju igru, odrasli dobiva vrlo odgovoran zadatak. On sada imenuje aktivnosti koje se odvijaju kroz imenovanje radnji, doživljaja i emocija. Aktivnosti imenovanjem uključuju akcije i iskustva djeteta, odrasle osobe a možda i nekog trećeg koga se spominje u igri. Uključuje sadašnjost, prošlost i budućnost. Iz aktivnog imenovanja isključujemo pristup „pitanje-odgovor". Ovdje imenujemo sve što vidimo, dogovaramo, pratimo se, usmjeravamo. Postajemo ono što jesmo: prirodni, jednostavni i spontani. Baš kakva je i igra u kojoj jesmo. Najvažnije što se dešava u cijeloj toj igri jest da se cilj postiže na samo jedan jedini način: pozitivnim prihvaćanjem postojećih dobrih elemenata igre kod djeteta. Za ostvarenje cilja uvijek naglašavamo pozitivno kod djeteta i usmjeravamo ga u istom smjeru.
Pozitivnim do pozitivnog – Marte meo!

Izvor: Valentina Bel, odgajatelj i Marte Meo praktičar

Autor: Čuvarkuća uredništvo

3 korisnika je označilo ovu preporuku kao korisnu.

Čuvarkuća ocjenjuje

Na ovome se mjestu nalaze sažeci preporuka uz ocjene uredništva ili stručnjaka.

Napomena
Ovo je zapravo prirodni mehanizam koji svaki čovjek nosi u sebi, samo što ga razvojem djetetovih komunikacijskih vještina a i samim odrastanjem stavljamo u „drugi plan".

Čuvarkuća preporučuje

Pogledaj i ovo!

Čuvarkuća na Facebooku

Još iz ove kategorije

marketing

Warning: Unknown: write failed: Disk quota exceeded (122) in Unknown on line 0

Warning: Unknown: Failed to write session data (files). Please verify that the current setting of session.save_path is correct (/tmp) in Unknown on line 0