Strah od noći ili čemu služe priče i bajke za djecu

Objavljeno 20.01.2013. | Dobna skupina: 0-1, 1-3, 3-7, 7+

Mnoge dječje priče i bajke Grimma, Perraulta ili Andersena vezane su uz strah od mraka. Što mrak može značiti našoj djeci kojoj pričamo ili čitamo te priče?

Očevidno je za dijete noć onaj trenutak kad se odvaja od roditelja o kojima potpuno ovisi. Kad dijete pođe u krevet, čitav njegov sistem razmišljanja podliježe utjecaju jakih emocija uvjeto­vanih činjenicom da treba spavati u drugoj prostoriji bez roditelja s kojima će ponovo biti tek ujutro nakon buđenja.

U prvim trenucima lijeganja u krevet dijete može osjećati neugodu koja potječe od još uvijek savladivog straha. U tim trenucima dijete traži ugodu u svom tijelu, u dodirivanju genitalnih ili drugih dijelova tijela. To djetetu olakšava odvajanje od majke ili činjenicu da roditelji spavaju zajedno u drugoj sobi a da je ono samo, pa se okreće svom unutrašnjem svijetu mašte da bi našlo dovoljno smirenja i utonulo u san do buđenja.

Međutim, cijela ova operacija uspavljivanja nije za dijete tako jednostavna, jer je cjelokupna njegova aktivnost u toku dana izvor različitih iskustava, dozvoljenih i zabranjenih, koja nezavisno od škole, nastavnika ili roditelja mogu sama po sebi u djetetu izazvati stanje ugode ili neugode.

Kad se dijete nađe samo, u njemu se rađa velika potreba da isključi izvor neugode koji eventualno u njemu postoji i mirno utone u san u trenutku kad roditelji ili osobe koje se brinu o njemu nisu više uz njega kao što je to bilo u toku dana.

Priče i bajke u svom dramskom obliku pomažu naporima dječje psihe da savlada te kontradiktorne elemente koji se odnose na paradoksalna razmišljanja izazvana snažnim suprotnim osjeća­njima ugode i neugode. Bajka će omogućiti da se u unutrašnjem svijetu djeteta srede svi ti elementi koji se prepoznavaju u liko­vima iz bajke zbog toga što se dijete poistovjećuje ili s nekim likovima ili samo s pojedinim karakternim crtama i postupcima tih likova.

Mnogima će se od nas dogoditi da nam u različitim trenu­cima jednostavno "ponestane mašte" ili da se, osjećajući se umor­nima, okrenemo knjizi i čitanju. Isto je tako sigurno svatko od nas zapazio koliko djeca ulažu pažnje prilikom čitanja priče, i žele da to bude baš ona koja im se sviđa i koju vole. A to je najčešće uvijek jedna te ista priča. Naravno, djeca nisu zaokup­ljena sadržajem priče, nego paze na ton, mimiku onoga koji čita i eventualno na to jesu li  "prevarena", odnosno je li ispušten neki dio, razgovor, riječi, itd. To potvrđuje osjećaj zadovoljstva u djetetu kad ono može uz primjedbe i pitanja kontrolirati ono o čemu bajka priča, jer u razgovorima u toku čitanja ili pričanja dijete prevladava strah od noći i odvajanje od roditelja.

Izvor: Svijet dječje psihe, dr. Staniša Nikolić

Autor: Čuvarkuća uredništvo

1 korisnik je označio ovu preporuku kao korisnu.

Čuvarkuća preporučuje

Pogledaj i ovo!

Čuvarkuća na Facebooku

Još iz ove kategorije

marketing