Važnost igre i igračaka
Čuvarkuća u suradnji s …
Brojne su teorije o prirodi i smislu igre. Ona je priprema za život, zabavna djelatnost, djetetovo eksperimentiranje i učenje te stjecanje kontrole nad vlastitim životom.
Igra je zajednički naziv koji
obuhvaća potpunu nesputanost i neusiljenost, kao i strukturno
mnogo organiziranije pristupe, s pravilima i propisima koji su
bit društvenih igara.
Od rođenja do sedme godine života igra je životno
važna. Ona je ujedno i osnova buduće djetetove dobrobiti
i temelj njegova intelektualnog, društvenog i tjelesnog razvoja.
Dijete instinktivno zna što treba razvijati i čini to oduševljeno
i svim srcem upravo kroz igru.
Pri tome je roditeljska potpora vrlo važna, jer njome roditelji osiguravaju poticaj kada je on djetetu potreban, mogu mu pomoći u proširivanju njegova vidokruga i s puno ljubavi hvaliti njegove kreativne napore.
Istraživanje kroz igru i otkrivanje svijeta sve je od čega se
sastoji rano djetinjstvo. Ono zaokupljuje dijete dok god je ono
budno. Bilo da grabi, poteže, baca, kuša ili gleda, ono
doživljava svoje osjete u potpunosti. U prvim mjesecima može nam
se učiniti da se malo što događa. No, dijete već tada stvara svoj
smisao svijeta. Oponašanjem i vježbanjem usavršava svaku od
vještina. Važno je ponuditi mu širok spektar mogućnosti kako
bismo mu pomogli osigurati cjelovito iskustvo. Brižnim i budnim
promatranjem roditelj može uočiti gubi li njegovo dijete interes
za određenu aktivnost i tada ga opskrbiti nečim novim, tako da se
proces njegova razvoja ne prekida.
Jedan od važnijih poslova roditelja je da budu svjesni na
kojem je stupnju razvoja njihovo dijete i da znaju
prepoznati kada je ono spremno krenuti prema drugom stupnju.
Svako je dijete jedinstveno i razvija se vlastitim koracima.
Sposobnosti i sklonosti za različite aktivnosti također se
razlikuju. Jedan od važnih načina učenja je i igra oponašanja.
Kao roditelji primjeri smo svojoj djeci i vjerojatno možemo
računati na to da će nam se dijete pridružiti u aktivnostima koje
radimo s veseljem. No, pri tome treba voditi računa o razvojnom
stupnju svakog djeteta i važno je ne očekivati od njega da se u
nešto uključi prije nego je ono spremno za to.
Igračke su važan dio
djetinjstva. Ako dovoljno pažljivo promatramo dijete dok
se igra, ono će nas voditi i znat ćemo što mu treba. Tada ćemo mu
učiniti istinsku uslugu opskrbivši ga nečim za stvaranje, nekom
„nedovršenom“ igračkom koja će mu potaknuti maštu. Igračke bi
trebale biti što jednostavnije, jer dijete će ih na taj način
maštovitije upotrijebiti u svojoj igri.
Istraživanja pokazuju da bebe i mališane mnoge od „najpopularnijih“ komercijalnih igračaka namijenjenih njihovoj dobi uopće ne zanimaju. Iza inicijalnog istraživačkog interesa kojeg djeca pokazuju prema svemu novom, ona rijetko troše mnogo vremena na igračku koja je namijenjena da privuče njihovu dobnu skupinu. Otkriveno je da „obična“ jeftina lopta za plažu pruža više sati uživanja od npr. plastične didaktičke ploče aktivnosti. Svako kotrljanje ili bacanje lopte je drugačije od prethodnog i zato stalno intrigira djetetovu pažnju i daje mu prostor za daljnje učenje.
Igračke napravljene kod kuće, bilo da ih je napravila odrasla
osoba ili dijete i odrasli zajedno, bitni su sastojci kreativne
igre u djetinjstvu. U svakom domu nalazi se veliki niz ponovno
upotrebljivih materijala koji se mogu iskoristiti. Kartonska i
plastična pakiranja, vuna, ostaci tkanina, komadići papira - svi
imaju svoju namjenu. Popis je gotovo beskonačan. Neki kućanski
predmeti su dobri za upotrebu baš takvi kakvi već jesu, a druge
se može prilagoditi za poučavanje pojedinih razvojnih vještina.
Pri tome je važno voditi računa o sigurnosnim mjerama.
Literatura:
1. Goldberg, S. (2004.): Zabavno učenje za bebe i mališane,
Ostvarenje, Lekenik
2. Thomson, J.B. (2002.): Zdravo djetinjstvo, ABC Naklada, Zagreb
