Nogomet u vrtićkoj dobi? Bolje ne!
Marko Čakan, kineziolog i voditelj sportske igraonice Prvi sport, roditeljima je poručio da ne žure s upisivanjem djece u nogometne škole prije sedme, osme godine. Nije dobro forsirati samo rad s loptom, treba prije naučiti trčati, ali i ostala motorička kretanja.
Sve je veći broj stručnjaka, fizijatara, fizioterapeuta, kineziologa, koji ističu da djecu ne treba usmjeravati isključivo u jedan pojedinačni sport prije polaska u školu. Važno je, napominju oni redom, da djeca u tom razdoblju što više vremena provode vani u igri, da se kreću i iskušavaju različite pokrete i kretnje. S druge strane, nogometni travnjaci u poslijepodnevnim satima vrve djecom vrtićke dobi, mališanima koji na ponos svojih tata, i mama, nespretno, ali uporno pokušavaju voditi loptu pored sebe.
Kada dijete upisati na nogomet, pitali smo Marka Čakana, pulskog kineziologa i kineziterapeuta, koji se u profesionalnom radu kroz svoju sportsku školu i igraonicu Prvi sport usmjerio na rad s djecom vrtićke dobi, i to nakon što se poslije završenog studija u Zagrebu dodatno educirao za rad s djecom u sportu. Složivši se sa strukom, roditeljima je poručio da ne žure s upisivanjem djece u nogometne škole prije sedme, osme godine, i to iz više razloga. Naime, tek negdje u to vrijeme, rekao je, djeca postaju sposobna shvatiti taktičke zahtjeve i zamisli nogometne igre. Prije toga, sve se uglavnom svodi na puko trčanje za loptom.
Vrlo je važno, naglasio je, da se djeca u predškolskom razdoblju bave različitim tjelesnim aktivnostima, da se puno kreću, jer se tada odvija najintenziviji razvoj mozga.
- Kombinacijom različitih kretnji pomažemo mozgu u razvoju, ali stvaramo i preduvjete za sposobnosti koje se razvijaju nešto kasnije. Pustite djecu da se što više penju, da vise, da skaču, da se vrte, kližu i da padnu jer na taj način mozak dobiva jako puno podražaja za svoj razvoj, rekao je.
- Puzanja, provlačenja, prelaženja, spuštanja, penjanja, guranja, povlačenja predstavljaju obrasce koji ljudi koriste za kretanje. Što više takvih motoričkih programa, tj. biotičkih znanja usvojimo i koristimo, to ćemo kasnije lakše povezivati sadržaje, tj. bit ćemo kordiniraniji. Što dijete bolje usvoji ova kretanja, što ima bolju bazu, kasnije će se lakše specijalizirati u nekoj sportskoj grani, objašnjava Čakan.
Zato bi se u prvom susretu sa sportom trebalo koristiti puno sportova i ne forsirati samo jedan sport, posebno ne samo igru s loptom.
- Često se dogodi da nogometaši koji su dogurali do kadetske selekcije ne znaju trčati, ne znaju pasti, ne znaju se dići, i to upravo zato što im se od malena isključivo dala lopta u noge. Oni imaju fantastičan osjećaj za loptu, ali velik broj njih ne zna trčati. To će svaki sportski znalac lako uočiti, rekao je naglasivši da je nogomet percepcija i – trka.
- U nogometu igrač sto posto vremena trči ili hoda. U kontaktu s loptom, ovisno o poziciji, igrač provodi dva, tri do najviše pet posto vremena. Ukoliko ne znaš trčati gubiš jako puno energije. A tu su i skokovi i kontakti. Sve to treba od malena učiti, a nisam siguran da se to u većini nogometnih škola radi. Neka djeca uče nogomet, ali neka vježbaju i košarku. Neka rade s nogama, ali i s rukama, prstima. Sve će se to odraziti na razvoj mozga, zaključio je Marko Čakan.